Izbornik

Važnost igre

Igra je sastavni dio dječjeg života i predstavlja najprirodniju i vrlo značajnu aktivnost djeteta. Djetetova želja za igrom proizlazi iz unutrašnje potrebe za akcijom i istraživanjem. U igri dijete spontano vježba i razvija svoje kognitivne, emotivne, motoričke, socijalne, komunikacijske i jezične sposobnosti. Igra je važna za učenje jer je u igri dijete motivirano aktivnošću i stoga najviše uči.

Najvažnija karakteristika igre je da dijete u igri uživa! Tu značajku igre, odrasli trebaju uvažavati. Igra stvara bliskost, donosi sreću i zadovoljstvo te potiče razvoj djetetovih sposobnosti!

Važno je znati kako nema „prave“ i „krive“ igre, „loše“ i „dobre“ igre. Svaka igra je prava i dobra ako ju bira dijete i ako je u toj igri sretno.

IGRA & KOGNITIVNI RAZVOJ

Igra je povezana s kognitivnim razvojem. Dijete kroz igru usavršava svoja iskustva. Igra pretvaranja omogućuje najintenzivnije i najučinkovitije učenje u cijelom životu (www.udel.edu).

Procesi istraživanja i upoznavanja koji prethode igri s novim predmetom, novim i nepoznatim događajima i ljudima povezani su s učenjem i stvaranjem novih koncepata stvarnog svijeta. Korištenje predmeta na nove načine potiče stvaranje novih veza i razvija djetetovu sposobnost fleksibilnog i inovativnog mišljenja. Igra može jačati i ono što nazivamo kreativnost i divergentno mišljenje (stvaranje novih ideja, uživanje u procesu stvaranja različitih načina rješavanja problema). Iako ne možemo reći da igra uzrokuje bolje rješavanje problema, činjenica je da su djeca koja se vole igrati igri pretvaranja (zamišljaju da su netko drugi) bolja u zadacima rješavanja problema. Rezultati istraživanja dokazuju i povezanost boljih rezultata na testovima inteligencije i vremena provedenog u igri.

Činjenica je da igra pojačava neuralne veze te tako potiče razvoj mozga – to je najjednostavniji način na koji djeca vježbaju vještine koje će im kasnije trebati (www.udel.edu).

IGRA & JEZIČNI RAZVOJ

Djeca razvijaju jezične sposobnosti korištenjem jezika. Rezultati nekih neformalnih opservacija govore o tome da su djeca u dobi od 2. do 6. godine fascinirana jezikom i osjetljiva na igru s novo-otkrivenim riječima. Za razliku od odraslih koji su zasićeni zvukovima i metaforičkom prirodom svakodnevnog jezika, djeca doživljavaju oblike riječi i figurativne karakteristike jezika kao izvor užitka.

Važno je znati da su neke od prvih jezičnih pogreški rezultat dječje igre s lingvističkim pravilima za oblikovanje riječi (npr. „Idemo na nogometališe!“). Slogovne forme i prozodijski elementi kao što su intonacija i naglasak osiguravaju materijal za ranu jezičnu igru. Varijacije u izgovoru, šaptanje i nazalizacija (govor kroz nos) djeci su izvor zabave. Istraživanja su pokazala da su kombinatorička (igra koja podrazumijeva dovođenje predmeta u međusobne odnose, najčešće funkcionalne npr. stavljanje plišanog mede na spavanje i sl.) igra i jezični razvoj u međusobnoj korelaciji. Ako dijete ranije uđe u fazu kombinatoričke igre, obično i ranije progovori.

Djetetovo usvajanje jezika ovisi o roditeljskom poticaju. Adekvatno poticanje podrazumijeva mnogo zajedničkog uživanja, roditeljske pažnje, opuštenosti u zajedničkim interakcijama te prilagođavanje djetetovoj razvojnoj razini i potrebama.

IGRA & SOCIJALNI RAZVOJ

Kroz igru djeca usvajaju i usavršavaju verbalne i neverbalne komunikacijske vještine koje će im trebati tijekom života.

Fein smatra da je kritični trenutak u razvoju simboličke igre (igra pretvaranja) djetetova sposobnost da se igra s drugom djecom i usklađuje svoje uloge s ulogama partnera u igri. Socijalna i kolektivna (timska) igra zahtijevaju adekvatnu prilagodbu vlastitog iskustva, razumljivu suigraču. U toj transformaciji dijete aktivira kompleksnije mišljenje, jer se u grupnoj igri privatni simboli prilagođavaju zajedničkim, a uloge se koordiniraju.

Igra je prirodan način djetetova učenja  te još i danas vrijedi izjava Marie Montessori: “Igra je djetetov rad!“  Dijete kroz igru  lakše uči jer je prirodno motivirano, stoga igra ima puno snažnije odgojne efekte od svih metoda i strategija koje se koriste u odgoju, ali i u obrazovanju djece.